Várak és erődített helyek a Kárpát-medencében

Solin – mletački kaštel, kaštel koji se nalazio na lijevoj obali rijeke Jadra, sa zap. strane ceste koja je vodila iz Splita prema Solinu i Klisu, tik ispred mosta koji je na tom mjestu prelazio rijeku. U kasnijim izvorima kaštel se spominje pod nazivom Lončarić. Uzak i strm, 1911. most se urušio zbog trošnosti, nakon čega je na njegovu mjestu izgrađen novi, koji povezuje solinske predjele Meterize i Širinu, a postoji i danas. Pretpostavlja se da je most bio izgrađen prije 1510. God. 1520. na njem je podignuta samo kula, a već 1525. spominje se kaštel iznad rijeke, kao »vrata« splitskoga i trogirskoga područja. Povod za izgradnju revelina oko kule, za stanovanje lake konjice i kao zaklon lokalnomu stanovništvu, koja je započela 1531. ili poč. 1532., bio je dovršetak izgradnje osmanske utvrde na gradini u Solinu u srpnju 1531., koja se i nakon toga dodatno utvrđivala i naoružavala. Zbog čestih osmanskih upada na mletački teritorij, splitski knez Leonardo Bollani 1534. požurivao je Mlečane na izgradnju revelina uz kulu na kraju mosta, uvjeravajući ih kako je za nadzor Splitskoga polja potrebno 30 stratiota, od kojih je deset namjeravao stalno smjestiti u kaštel na mostu. Revelin je dovršen netom prije pada Klisa u osmanske ruke 1537. ili neposredno nakon toga. Tijekom tursko-mletačkoga rata u kaštel se, s petoricom stalnih vojnika, često sklanjalo i lokalno stanovništvo. Nakon višegodišnjega osvajanja, u srpnju 1571. zaposjeli su ga Osmanlije. Smjestivši u nj vojnu posadu, popravili su zidine, ojačali ga te oko njega iskopali kanal, napunivši ga vodom iz Jadra. Unutar kaštela izgradili su kuće, a jedna od njih služila im je kao džamija. Sa zapovjednikom Leonardom Foscolom na čelu, prigodom akcije oslobođenja Klisa, Mlečani su ga 1648. osvojili i razorili. U dijelu većinom uništenoga kaštela poč. XVIII. st. izgradili su kvartir za vojnike koji su do Splita pratili osmanske trgovačke karavane i carinarnicu preko puta kvartira, a kraj mosta i prostor za trgovanje. Kvartir je već 1804. gotovo u potpunosti bio srušen. Dio kaštela s kućama i carinarnica, uglavnom su porušeni tijekom njem. bombardiranja u II. svj. ratu. – Za razliku od kvartira i carinarnice, koji su bili manjih dimenzija (oko 10 m × 8 m), kaštel je bio znatno veći: dimenzije kule s dvorištem (revelinom) bile su oko 34 m × 17 m. Najstariji dio kaštela činila je kvadratna trokatna kamena kula sa škarpom u donjem dijelu te kruništem i/ili mašikulom na konzolama na vrhu, bez krova. Na kulu se naslanjao kameni most na lukovima. Naknadno je izgrađeno utvrđeno dvorište, tako da je kula ostala na njegovoj ist. strani ili na jednom od uglova bedema – jugoistočnom ili sjeveroistočnom. Dvorište nepravilna oblika zauzimalo je petstotinjak četvornih metara. Bedemi koji su zatvarali dvorište također su imali škarpu u donjem dijelu, a na jugozapadnom i sjeverozap. uglu te na sredini sjev. bedema nalazila se po jedna manja kula. Vrata prema Splitu bila su na juž. zidu u blizini njegova spoja s glavnom kulom. Oko kaštela razvilo se podgrađe. Kuće su bile i s druge strane mosta, na desnoj obali Jadra, zapadno od ceste, koja je prolazila istočno od kule, između kaštela i kuća. Kanal dug sedamdesetak metara iskopan je uz istočni, južni i zap. bedem kaštela jer je sjeverni bio u neposrednoj blizini rijeke.   

Izvor: Krešimir Regan - Vlatka Dugački - Leksikon Utvrda Hrvatske